19 Dec 2014
14 Dec 2014
Pozivnica Kompkamperima za prednovogodišnju žurku
Prva prednovogodišnja žurka u Kompkampu je 26. 27. i 28. decembra.
Jer, Komp Kamp je napunio 7 godina i sad može da pravi žurke ;)
Kompkamperi, pročitajte detalje na linku.
Jer, Komp Kamp je napunio 7 godina i sad može da pravi žurke ;)
Kompkamperi, pročitajte detalje na linku.
1 Nov 2014
GAMEUP izložba domaćih igara i predavanja developera 1.novembra u Beogradu
U subotu, 1. novembra uspešno je održan prvi GAMEUP u Beogradu, u okviru koga smo upoznali čak 20 domaćih igara, ali i čuli zanimljiva predavanja dva domaća studija, Mad Head Gamesa i Eipixa.
Komp kamperi su prezentovali svojih 7 igara koje su napravili tokom leta 2014. u Komp Kampu.
Radove su izložili:
Matija Glišić-Top Secret
Andrej Vučijak, Matija Djurović, Tadej Djurović - Blade of Navia
Alvaro Perez de Guzman -Quiz
Uroš Čolović - Ghast Blast
Jovan Marković -Inter Virus
Luka Puzić -Finding Friends
Ognjen Jarčević -Turkish Escape
Mladi game dizajneri Komp Kampa pokupili su nagrade i oduševljenje prisutnih !
Na događaju mnogobrojni posetioci su testirali igre, probali i Oculus Rift, tehnologiju za kreiranje virtuelne realnosti, koji je obezbedio VR Bioscop.
Predavanja iz oblasti video igara na galeriji KC Grad održano je od 18 do 19 časova od predstavnika dva domaća studija, Mad Head Games i Eipix, koji osvajaju mnoga globalna priznanja u kategoriji casual igara.
Organizatori GameUpa su bili LevelUp Serbia, Startit i Mad Head Games.
Ovaj događaj je propraćen značajnom pažnjom medija, te je dogovoreno je da se GAME UP održava i ubuduće, tj. svake godine.
Čestitke MadHead Games kompaniji za ovaj nezaboravan doživljaj, kojem se može dodeliti najviša ocena!
Hvala u ime svih KompKampera Urošu Banješević i Ljubici Garić iz MadHead Games na sjajnoj organizaciji !
Foto album možete pogledati klikom na sliku:
Zahvaljujući našoj Nadi Banjac, imamo i video zapis :)
Komp kamperi su prezentovali svojih 7 igara koje su napravili tokom leta 2014. u Komp Kampu.
Radove su izložili:
Matija Glišić-Top Secret
Andrej Vučijak, Matija Djurović, Tadej Djurović - Blade of Navia
Alvaro Perez de Guzman -Quiz
Uroš Čolović - Ghast Blast
Jovan Marković -Inter Virus
Luka Puzić -Finding Friends
Ognjen Jarčević -Turkish Escape
Mladi game dizajneri Komp Kampa pokupili su nagrade i oduševljenje prisutnih !
Na događaju mnogobrojni posetioci su testirali igre, probali i Oculus Rift, tehnologiju za kreiranje virtuelne realnosti, koji je obezbedio VR Bioscop.
Predavanja iz oblasti video igara na galeriji KC Grad održano je od 18 do 19 časova od predstavnika dva domaća studija, Mad Head Games i Eipix, koji osvajaju mnoga globalna priznanja u kategoriji casual igara.
Organizatori GameUpa su bili LevelUp Serbia, Startit i Mad Head Games.
Ovaj događaj je propraćen značajnom pažnjom medija, te je dogovoreno je da se GAME UP održava i ubuduće, tj. svake godine.
Čestitke MadHead Games kompaniji za ovaj nezaboravan doživljaj, kojem se može dodeliti najviša ocena!
Hvala u ime svih KompKampera Urošu Banješević i Ljubici Garić iz MadHead Games na sjajnoj organizaciji !
Foto album možete pogledati klikom na sliku:
![]() |
Dodela nagrada |
Zahvaljujući našoj Nadi Banjac, imamo i video zapis :)
8 Oct 2014
Kako najbolje iskoristiti šanse u periodu „izvan kampa“
U susret našem sledećem druženju u oktobru, prvo po redu je poseta kompaniji "Mad Gead Games" , a zatim pripreme za učešće na Warm Up Casual Connect Belgrade.
Da li smo u kontaktu i izvan kampa? Tim povodom, donosimo vam tekst od sjajne ACA asocijacije:
Često
se pominju šanse za obrazovanje, koje deca imaju u periodu „izvan škole“. To je
vreme od 3 popodne do 10 uveče, vikendom, praznicima, i kao najveći od svih:
letnji raspust. Kad se sabere, ima dosta vremena. U ovom periodu može nastati
značajna promena u radu na edukaciji dece.
U
kampu vidimo decu u najboljem mogućem izdanju, a roditelji to shvataju kada
dođu po njih. Deca su ispunjena i srećna; susrela su se sa izazovima,
prihvatila ih i prevazišla. Učila su na nove načine. Osećala su se kao da su
deo zajednice. Pošto su deca „proživela“ kamp, roditelji u tim poslednjim
trenucima koje provedu sa nama uvek žele da znaju: „Šta je sledeće? Šta nam je
činiti i kako da pomognemo deci da zadrže takvo raspoloženje do sledećeg juna?“
Upravo
tu leži šansa. Vrata su otvorena, pa je potrebno da zgrabimo šansu da
unapredimo sopstvene, individualne programe, ali i da unapredimo kamp kao
obrazovni resurs od ključnog značaja u našoj zemlji.
Potrebno
je da na najbolji moguć način iskoristimo devet meseci izvan kampa. Od mnogih
sam čuo da direktori i savetnici u kampu mogu biti među najuticajnijim osobama
u životu deteta, ali ako se zadržimo na svega tri meseca u godini, propuštamo
sjajnu priliku da proširimo programe kampa i da bolje ispunimo našu kolektivnu
viziju.
Pa,
da pitam sve kojima je kamp profesija – da li na najbolji moguć način koristite
ovo vreme izvan kampa?
- Da li često
komunicirate sa kamperima na temu životnih lekcija koje su naučili u
kampu?
- Da li pružate zdrave mogućnosti u okviru vaših
programa, na osnovu kojih bi se kamperi međusobno družili u periodu izvan
kampa?
- Da li
roditeljima pružate savetodavne i mentorske usluge, kako bi ih osposobili
da inspirišu decu da čitave godine žive na kamperski način?
- Da li svom
osoblju omogućavate da zadrže kontakt sa vama i sa ostalima, da bi u
periodu izvan kampa zadržali osećaj da su deo zajednice?
Da
pitam i rodetelje – da li sarađujete sa kampom, da biste pomogli detetu kada
prođe leto?
- Da li tražite
podršku od kampa, kao izvora informacija o edukovanju deteta od septembra
do maja?
- Da li koristite
šanse koje nudi program kampa za vas i vaše dete, u cilju dalje izgradnje
kamperske zajednice?
- Da li redovno
podsećate svog malog kampera na lekcije koje je naučio i avanture koje je
doživeo tokom leta?
- Da li pomažete
detetu da se poveže sa drugarima
i uzorima koje je steklo u kampu?
Nije
lako prihvatiti novi način razmišljanja, ali je prvi korak za to prijava za
učešće na jesenjem humanitarnom događaju koji organizuje Američka asocijacija
kampova „Kamp me pokreće“. Krajnji cilj je obezbediti finansijska sredstva da više dece krene u kamp, ali se nadamo i
da ćemo kamperima i roditeljima omogućiti da ostanu u kontaktu sa kampom čitave
godine. Ako vodite kamp, pridružite nam se i obavestite svoj krug o ovom
poduhvatu. Podstaknite porodice koje posećuju vaš kamp da se pridruže – to će
biti osnova za izgradnju zajednice u periodu izvan kampa. Ako ste roditelj,
pridružite nam se i pozovite vaš kamp. Idućeg meseca izađite u javnost i
trenirajte u majici sa natpisom kampa. Time ćete se pridružiti nacionalnom
pokretu, koji može da pomogne u podizanju profila edukativne šanse koju nudi
kamp uopšte, uz dodatnu promociju kampa koji vodite.
Prednost
iskorišćavanja uloge letnjeg kampa u periodu izvan kampa je ogromna – ne samo
za vaš kamp, već i za čitavu granu. Neka ovog meseca aktivnost počne jednim
jedinim korakom. Nadamo se da ste
spremni za akciju!
2 Oct 2014
Pismo kampera poslednjeg dana u kampu
Dragi naši kamperi i roditelji,
nismo odoleli da vam ne prevedemo jedno divno pismo deteta, a kakvih je i u našim redovima bezbroj.
Pročitajte i javite nam da li ste se pronašli :)
Autor: dr Kristofer Turber
Dragi
Mama i Tata,
Znam
da sam bio nervozan kada ste me ostavili u kampu, ali sada ne želim da idem.
Proveo sam se sjajno! Obožavam ovo mesto! Da li biste, molim vas, mogli da
platite da ostanem još malo i da dođete po mene krajem leta? To bi bilo sjajno!
Ono
što mi se najviše sviđa u kampu je to što ovde mogu da budem ono što jesam. U
školi i komšiluku se sva deca trude da budu... Ne znam... ista. Svi u školi
žele da nose „kul“ odeću i da se druže sa „popularnom“ decom. I ja sam bio
takav, ali nikada nisam upao u „in“ ekipu. U kampi je drugačije. Ovde je
nebitna marka odeće. Ljude nije briga
da li je neko dobar ili loš sportista.
Osoblje nam stalno govori: „Bitno je kako tretiraš druge.“ Mislim da su
u pravu i trudim se da tako i radim.
Kad
smo kod ponašanja prema drugima, trebalo bi da pomenem da sam u kampu stekao
brdo prijatelja. Moj savetnik kaže
da ne moramo svi da budemo najbolji drugari, već samo da se međusobno
poštujemo. Da li biste se začudili da vam kažem da sam u kampu stekao
najbolje prijatelje? To je jedan od razloga zbog kojeg želim da ostanem! Stalno
se družimo i lepo se zabavljamo. Sve je mnogo bolje nego u školi. Doduše,
nedostaje mi telefon. I vi mi nedostajete, ali ne onoliko koliko sam mislio.
Nadam se da se ne ljutite što sam vam samo jednom pisao. Bio sam veoma zauzet!
Kad
me vratite kući, biću drugačiji. Biću tužan što napuštam drugare iz kampa, pa
ću možda neko vreme biti tih ili neraspoložen. Nekad ću stalno želeti da pričam o kampu. Ispričaću vam sve o oluji tokom
kampovanja u prirodi, žmurkama koje smo igrali po čitavom kampu i pesmi koju
smo smislili o pilećim pljeskavicama. U drugim periodima možda neću uopšte
želeti da pričam. Ali, ne brinite – do sledećeg leta ćete čuti većinu mojih
kamperskih priča. Prijavili ste me za sledeće leto, zar ne?
Vođa
moje spavaonice kaže da roditelji u vezi sa kampom obožavaju činjenicu da su po
povratku deca veoma mirna. Valjda se to odnosi na nameštanje kreveta i
postavljanje stola bez zahteva roditelja. Ja sam sve to radio u kampu... ali ne
očekujte da to po povratku kući potraje. Mislim, da me ne shvatite pogrešno: vi
ste sjajni roditelji i sve što uz to ide. Ali nešto u kampu mi pomaže da budem
od pomoći i ljubazan prema ostalima.
Šta
mi to toliko prija na svežem vazduhu, u prelepoj prirodi, sa kul savetnicima?
Nikad nisam bio srećniji, ali sam i tužan što odlazim. U svakom slučaju, baš
ste face što ste me poslali u kamp. Zvuči čudno, zar ne? Kao: „Hvala što ste
sjajni roditelji jer ste me poslali od kuće na neko vreme.“ Neki roditelji ne
bi razumeli, ali mislim da to za vas ne važi. Ako sada to ne vidite, shvatićete
kad vidite koliko sam porastao. Ne mislim u visinu... Mislim na razvoj.
Voli
vas,
Vaše
dete
prevod: Lana
17 Sep 2014
Zašto je bolje biti savetnik u kampu (nego ići na praksu!)
Dragi čitaoci,
već nekoliko godina, zapravo sedam punih godina, razmišljam
da napišem jedan tekst na ovom blogu o tome kako to izgleda raditi u letnjem
kampu. Valjda je došao taj tenutak, da podelim sa vama kakav je to osećaj, a
onda naiđem na jedan predivan tekst na tu temu i pomislim: da, to je to! Baš
tako ja osećam i doživljavam kamp.
I pre nego što pročitate tekst od Keti, samo bih rekla da ne
postoji ni jedno mesto na svetu koje bih tokom leta menjala za boravak i rad u
kampu. Istina, svakog leta u jednom trenutku umem i da kažem: ovo je poslednji
put, ne mogu više! Jer, naporno je. Veoma je naporno brinuti o više od stotinu dece, a toliko bude svakog leta u našem kampu, voditi računa o
njihovom svakom momentu tokom boravka u kampu. Pre svega treba brinuti da se
ne povrede, svaka njihova i najmanja ogrebotina, povišena temperatura, momenat tuge za kućom [srećom, redak slučaj :)] doživljavam kao lični bol. Briga da ne povrede nekog svog druga ili drugaricu, da im bude zabavno,
relaksirajuće, da nauče nešto što ne mogu na drugom mestu ili da prosto samo uživaju! Jer, kamp je mesto koje se pamti celog života.
Ne manje je naporno i odgovorno stati pred roditelje i reći
im: ne brinite, vaše dete je u pravim rukama, pogotovo kada svoje najmilije
dovode prvi put u kamp. Ako ću da budem iskrena, taj deo mi je najteži, jer
znam da mi predaju na 12 dana nekog ko im je važniji od sopstvenog života.
Deci u kampu svoje znanje nesebično
godinama prenosili su i mnogi gostujući predavači, koji su doprineli
da nam se svakog leta pridružuje stotina dece. Hvala dr Tijani Prodanović, Saši Popović, Mirku Topalskom, Urošu Banješević, Milanu Radovanović, Singi inženjeringu, Katarini Novaković sa dečijeg odeljenja, Ivani Horvat, Ivani Korom, kompaniji Execom i mnogobrojnim
drugim dragim gostima i prijateljima, nabrajanje bi ovaj spisak učinilo baš
dugačkim.
Uspehe u radu Komp Kampa ne bih nikada postigla sama. Moji
saradnici i prijatelji ne samo da mi pomažu, nego me oplemenjuju svojim entuzijazmom i
iskustvom u radu sa decom, te sam veoma zahvalna: Nadi, Sonji, Snežani, Marku,
Andriji, Nenadu, Davidu, Nebojši, Dari koja nas redovno prati i podržava, Mr
Sci Dr Mirjani Gavrilović, psihologu Mariji Ačaji, Nikoli Subašić i
Teodoru, mom sinu, koji me hrabri sve ove godine da budemo još bolji. Prve tri
godine rada, kamp ne bi opstao bez sjajnih i iskusnih mladih volontera iz Volonterskog
centra iz Niša i njih neću nikada zaboraviti, te im se ovim putem još
jedanput od sveg srca zahvaljujem.
Svakog leta kada se završi sezona kampovanja, moj život se pretvara u čekanje sledeće sezone.
Da bih skratila tih deset meseci, koji mi se čine daleko kao deset svetlosnih godina, spremam nove programe i radujem se svakom danu koji prođe, jer sam bliže dečijim osmesima kao izvoru nadahnuća.
Radoslava, osnivač Komp Kampa
Ovog leta sam se
vratila u adolescentsko doba. Nosila sam dokolenice i neuparenu garderobu,
pravila sam narukvice od konca, skakutala sam na sve strane i za dezert
razmišljala o „torti od blata“ i nosila torbicu oko struka (ama, to se petkom
nosi!). Učestvovala sam u svim mogućim sportovima,
vrtela pesme Ariane Grande i puštala trinaestogodišnje devojčice da me zovu
Kukalica Piskopio ravno 26 dana. Ovog leta sam radila u letnjem kampu.
Moji kamperi i ja na
vrhu planine Kaskejd u državi Njujork!
Već drugu godinu za
redom, radim u kampu sa noćenjem u koji sam išla kao klinka. Tokom devet
nedelja sam bila zadužena za nečije dete. U rukama mi je bila zastrašujuća
odgovornost – briga o najbitnijem stvorenju u životu ljudi. To me uvek
zastrašuje, pa se ipak svakog leta vraćam na ovo magično mesto koje se zove
kamp. Svakog leta me ljudi podjednako gledaju sa razočarenjem i nepoverenjem –
kako uopšte mogu da radim u letnjem kampu, kada bih mogla da tražim praksu u
nekom fenomenalnom magazinu i da jurim ono što želim da radim u životu?
E pa, narode, istina
je da nema boljeg načina da se provede leto. Ovo govorim već dva leta za redom
– pisala sam članke za Her Campus dve godine, pokušavajući da objasnim taj
osećaj, ali koliko god se trudila, ne polazi mi za rukom da pomognem ljudima da
razumeju kako uloga savetnika u kampu menja život. Umesto da nekome donosim
kafu, naučila sam više o sebi nego
što bih naučila da sam radila u kancelariji.
Kada ste na praksi,
želite da impresionirate „budže“ iznad sebe i plašite se da ćete ispasti budala
pred njima. Kao savetnik u kampu, djuskam po spavaonici sa kačketom na glavi, u
majici kampa, dokolenicama i anatomskim papučama i prosto postojim. Naravno, kamperi mi se smeju, ali me gledaju sa
divljenjem kako me nije briga što
izgledam blesavo. Najiskrenije rečeno, i ja sam zapanjena. Kamp iz vas izvlači
ono najbolje – osobu koju nije briga šta ostali misle.
Tokom prve tri
nedelje sam bila zadužena za 26 kampera i osam članova tima, i uprkos stresu
koji je to nametalo, ni za trenutak nisam gubila poverenje u svoje sposobnosti.
Nisam preispitivala svoje odluke u teškim situacijama i sledila sam
instuticiju. Bila sam zadužena za planiranje dana, da dovedem devojke gde treba
na vreme (verujte mi, to je posao pastira), stalnu komunikaciju sa svojim
nadređenim i prenošenje informacija ljudima ispod mene, da budem drugar i uzor
kamperima, i najbitnije: da budem odgovorna i pozorna. Bila sam non-stop na
dužnosti, svaki dan, pa mi je uvek trebao entuzijazam.
Da li mi se dešavalo
da me stres ili iscrpljenost dovedu skoro do suza? Naravno. Bilo je trenutaka
kada sam znala i još znam da je ovo najizazovniji posao koji ću u životu raditi, ali su nagrade kroz napredak dece
pred vašim očima izuzetne. Videti devojčicu koja uspe da se popne do vrha stene
na planini kojom šetate i znati da ju je vaš podsticaj doveo do vrha nema
premca na ovom svetu.
Dakle, za sve
studente koji su pod pritiskom da idu na praksu da bi stekli „iskustvo“ za
svoju karijeru u budućnosti – rizikujte. Uradite nešto uzbudljivo. Iskoračite iz mase. Jedno leto u kampu
će vas naterati da ponovo razmotrite izbor profesije, budućnost i svrhu svog
postojanja. Meni je kamp otvorio oči i pobrkao mi lončiće u glavi previše puta.
Ali nije li svrha života otvaranje ka novim šansama? Kamp nudi nešto što ne
možete naći u poslovnoj zgradi – na mentalnom, emotivnom i fizičkom nivou.
Ipak, kada se popnete na planinu u regiji Adirondaks, kada šetate pored
spavaonica uveče i gledate u vedro, zvezdano nebo, to vam je na dohvat ruke.
Subscribe to:
Posts (Atom)